Gabriel Jurkić jedan od najistaknutijih predstavnika simbolizma i secesije u bosanskohercegovačkom kao i hrvatskom slikarstvu svoju blisku povezanost s franjevcima iskazao je kada je u znak zahvalnosti, zbog uzajamne pažnje, ljubavi i brige, franjevcima ostavio dio svoje umjetničke ostavštine. Vjerujući u njihovu ljubav prema baštini, Jurkić kako je jednom zgodom rekao, umire sretan što će barem jedan dio njegovih slika ostat sačuvan na Gorici.
To je ujedno bila prva velika donacija Franjevačkome samostanu na Gorici. Godine 1995. franjevci su otvorili Memorijalnu galeriju Gabriela Jurkića te tako opravdali Jurkićevo povjerenje. Gabriel Jurkić samostanu Gorica nije u ostavštinu ostavio samo bogat opus umjetničkih slika, svojih fotografija, dokumenata, bilješki nego i stotine crteža, studija i krokija među kojima su pojedini bili idejne skice i pripreme za njegova završna djela. Crtaći opus Gabriela Jurkića poput sakralnog predstavlja važnu dionicu njegova umjetničkog rada. Iako u sakralnome opusu nije postigao umjetničke domete kao u svom pejzažnom opusu vjerski motivi su itekako prožeti kroz svo Jurkićevo stvaralaštvo koje je bilo nadahnuto vjerom. Jurkić je veliki doprinos dao i u izdavačkoj djelatnosti svojim ilustracijama objavljenim u mnogim knjigama i katoličkim publikacijama.
Životni rad Gabriela Jurkića posvećen je Bogu i umjetnosti i njegova djela odišu i prenose poeziju slavljenja lijepoga i čudesnoga. Zbirka Gabriel Jurkić u FMGG-Livno tijekom godina se raznim donacijama uvećala pa danas obuhvaća preko dvjesto djela i 6000 crteža.
Gabriel je Jurkić rođen 1886. godine u Livnu, gdje je završio pučku i trgovačku školu. U Sarajevu od 1902. – 1905. polazi građevinski odjel Srednje tehničke škole koju napušta s nakanom da se posveti slikarstvu.
Od 1906. godine đak je slikarske škole B. Čikoša Sesije i M. C. Crnčića, a već 1907. s „Napretkovom“ potporom, upisuje Privremenu višu školu za umjetnost i umjetni obrt u Zagrebu. 1908. godine upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Beču gdje je primljen u 4. godište slikarskog odjela. U specijalnoj školi K. Pochwalskoga, od 1909. – 1911. na ALU u Beču, posvetio se „studiju umjetnosti bosanske historije“. Njegova slika „Bukova šuma“ izložena je na proljetnoj izložbi bečke secesije 1911. Te se godine stalno nastanio u Sarajevu i već je u jesen priredio veliku samostalnu izložbu u Sarajevu i Zagrebu. Spomenutom izložbom mladi umjetnik stekao je ugled priznatoga slikara i dobio dvije osobite narudžbe: „Grad Jajce“ za novu Sveučilišnu knjižnicu u Zagrebu i „Prvo otvorenje Bosansko-hercegovačkog sabora“ za glavnu dvoranu nove Saborske palače u Sarajevu.
1922. godine u Salonu Ulrich izložio je ciklus „Zima“ s namjerom da pokaže „koje je bogatstvo boja i koliko je varijacija u naoko jednostavnoj bjelini zimskoj.“ Drugi svoj opsežan ciklus, ciklus „Večeri“ na kojem je dugo radio, predstavio je u Ulrichovu salonu 1934. godine. Poslije te izložbe koju kritika tada nije najbolje ocijenila, Jurkić se polako povlačio iz javnosti i živio samozatajno radeći na svojoj omiljenoj temi „ bosanskog pejzaža četiriju godišnjih doba“. U svom dugogodišnjem umjetničkom radu, izlagao je na nekoliko samostalnih i skupnih izložbi, pisao o umjetnosti, pomalo se bavio restauracijom i radio na ilustracijama za knjige i časopise uglavnom religioznog sadržaja. 1956. godine sa suprugom Štefom preselio se u Franjevački samostan Gorica u Livnu, gdje su proveli posljednje godine života. Zbog slabog vida prestao je slikati oko 1966. godine. 1970. nagrađen je Zlatnom plaketom Udruženja likovnih umjetnika BiH kao jedan od petorice doajena bosanskohercegovačkih umjetnika. Njegova slika „Visoravan u cvatu“ iz 1914., uvrštena je u stalni postav Umjetničke galerije Bosne i Hercegovine (Umjetnost BiH od kraja XIX. stoljeća do 1941.) a 1973. izložena na izložbi „Počeci jugoslovenskog modernoga slikarstva 1900. -1920. “ u Muzeju savremene umetnosti u Beogradu. Gabriel je Jurkić umro 1974. godine u Franjevačkom samostanu Gorica u Livnu.