Posebnu cjelinu stalnoga arheološkog postava predstavlja prapovijesni grobni plašt, najstariji i najveći vuneni tekstil sačuvan u Europi.

Vuneni plašt dimenzija 300 x 170 cm (Rano brončano doba, 14C analiza, 1660±120. god. pr. Krista), izrađen je od vunenih vlakana, pretpostavlja se, dobivenih od divlje ovce ili pripitomljenoga balkanskog muflona. Nađen je u drvenome sanduku u središtu zemljanoga tumula br. 16 tijekom sustavnih arheoloških iskapanja na Pustopolju, 1983. i 1984. godine. Plašt u koji je bio umotan pokojnik sačuvao se zbog anaerobnih uvjeta unutar tumula. Zbog nagle promjene mikroklimatskih uvjeta, inače čitav, plašt se raspao na 596 fragmenata raznih dimenzija. Pripremajući radove na stalnome arheološkom postavu, uočeno je kako plašt zahtijeva novi postupak konzervacije i restauracije te novi način prezentacije. Konzervatorsko-restauratorski radovi na fragmentima plašta izvedeni su u Hrvatskome restauratorskom zavodu, Odjel za tekstil (u suradnji s Tekstilno-tehnološkim fakultetom u Zagrebu). Najnovija tehnička dostignuća omogućila su novu analizu tekstila koja je provedena u okviru europskoga projekta CinBA 2010-2013, Creativity and Craft Production in Middle and Late Bronze Age Europe. Plašt je najvjerojatnije rađen na vertikalnome tkalačkom stanu osnove otežane keramičkim utezima, čija je rekonstrukcija prezentirana uz plašt. Tekstil je mogao služiti za života pokojnika kao pokrivač ili plašt. U grob je ukopan muškarac, vjerojatno jedan od plemenskih ili rodovskih prvaka, koji je bio na čelu dobro organizirane nomadske zajednice stepskoga podrijetla, koja je poznavala obradbu vune i tehniku tkanja.