Najstariji primjerak u zbirci jest srebrena didrahma kampanskoga grada Kalesa kovana u IV. i III. st. pr. Kr. Zastupljene su drahme grčke kolonije Apolonije, koje se kuju od III. do polovine I. st. pr. Kr., te keltska srebrena tetradrahma iz II. st. pr. Kr. Nakon prodora Rimljana u II. st. pr. Kr. dolazi do snažnoga utjecaja rimskoga republikanskog novca. Uglavnom su to srebreni denari koji se kuju u od 211. g. pr. Kr. te u manjoj mjeri srebreni kvinari, novac u vrijednosti pola denara. Najstariji denar datira iz 150. g. pr. Kr. Među rimskim carskim novcem također prevladavaju denari, zastupljeni primjercima iz vremena Augusta, Klaudija, Nerona, Vespazijana, Domicijana, Trajana, Hadrijana, Antonin Pija te Marka Aurelija. Car Karakala 215. godine uvodi srebreni antoninianus u vrijednosti dvaju denara. Novčanom reformom 294. godine car Dioklecijan uvodi argenteus, u Muzeju zastupljen s nekoliko primjeraka. Uz srebreni novac u zbirci se nalazi i rimski novac od neplemenitoga metala: asevi, kovani od bakra, u velikome optjecaju tijekom I. i II. st., te dupondiji, kovani od mjedi. Sesterciji, također kovani od mjedi, imali su vrijednost četiri asa i bili su većih dimenzija. Iz Dioklecijanova je vremena brončani nummus, ubrzo zamijenjen centenionalisom. Brončani Arkadijev novac, male vrijednosti, svjedoči o gospodarskoj krizi carstva potkraj IV. i u V. st.